𝑨𝒖𝒕𝒐𝒓 𝒕𝒆𝒌𝒔𝒕𝒂 „Maloljetnička delikvencija“ je nas clan Internacionalne policijske organizacije 𝑨𝒅𝒆𝒍𝒊𝒔𝒂 𝑯𝒖𝒓𝒆𝒎𝒐𝒗𝒊𝒄, 𝒔𝒕𝒖𝒅𝒆𝒏𝒕 𝒅𝒓𝒖𝒈𝒆 𝒈𝒐𝒅𝒊𝒏𝒆, 𝒔𝒎𝒋𝒆𝒓 – 𝒌𝒓𝒊𝒎𝒊𝒏𝒐𝒍𝒐𝒈𝒊𝒋𝒂 𝒊 𝒔𝒐𝒄𝒊𝒋𝒂𝒍𝒏𝒊 𝒓𝒂𝒅 
Maloljetnička delikvencija kao pojam jeste da podrazumijeva sva ponašanja mladih koja su u postojećim kaznenim kodeksima određena kao kaznena djela to jeste nedruštveno i protiv društveno ponašanje.
Upravo taj kriminalitet mladih ima specifičnosti koje prositiču iz biopsihičkih, socioloških i pravnih karakteristika. Pa je velika činjenica da je što više maloljetnih delikvenata koji kasnije postaju i punoljetni izvršioci krivičnih djela. Svi oblici štetnog ponašanja jednog maloljetnika jesu u suprotnosti sa društvenim, moralnim i zakonskim normama i običajima to ponašanje može biti pojedinca ili grupe mladih gdje se krše pravila ili norme društava. Sam pojam maloljetnička delikvencija, maloljetničko prestupništvo ukazuje da je počinitelj maloljetno lice bilo kojeg vida moralnih normi to mogu biti: moralne, prekršajne i krivične
Učinioci su značajni i kategorisani su po uzrastu, prihvaćena podjela je da su to:
• Mlađi maloljetnici od 14 do 16 godina
• Stariji maloljetnici od 16 do 18 godina.
Pojava maloljetničke delikvencije se razvija kroz karakteristike koje su:
• Rani početak prestupničkog i kriminalog ponašanja, takodje tu se može
primijetiti najčešće agresivno ponašanje.
• Dug kriminalni staž maloljetnika, uglavnom su to manji prekršaji ali nažalost
veći dio maloljetnika nastavlja da se bavi kriminalom pa svoje kriminalno
iskustvo posmatraju kao lično opredeljenje da se bave kriminalom kao
profesijom.
• Udruživanje u grupe radi vršenja krivičnih djela.
• Često konzumiranje alkoholnih pića i opojnih droga.
• Sve češće se maloljetna lica pojavljuju kao izvršioci teških krivičnih djela (ubistvo, razbojništvo, teške krađe…) i sve veći je broj krivičnih djela sa elementima nasilja.
U današnjem vremenu mladi žive u društvu krize i rizika, upravo je to nametnuto od strane cijelog svijeta. Upravo mladi zbog toga postaju rizična populacija i sve je veći rizik kriminogene inficiranosti i njenih obilježja, poslije se samo počinju ponašati u skladu sa tim obilježjima i specifičnostima. Najčešci faktori koji mogu uticati na pojavu delikventnog ponašanja su mnogobrojni oni su utvrđeni proučavanjem kriminogene inficiranosti i stanja maloljetničke delikvencije.
• Najbitniji spoljašnji faktori jesu porodica, škola, način organizovanja slobodnog vremena, uticaj vršnjačkih grupa. Uticaj porodice je mnogo bitan jer je najvažniji agens socijalizacije. Osim materijalnih i drugih uslova neophodnih za život, porodica ima vaspitnu, obrazovanu i socijalizatorsku ulogu. Ako porodica normalno funkcioniše ona ostvaruje svoje vaspitne funkcije ali porodice u kojima su narušeni odnosi one negativno utiču jer ne može služiti kao uzor djetetu i razvijaju se negativne navike koje dovode do maljoljetničke delikvencije. Zato je neophodno razvijati i njegovati ljubav unutar porodice. Uticaj škole i školske sredine je važno za pravilno vaspitanje i razvoj maldih kao i normlano uključivanje u društveni život. Ponašanje starijih učenika ne može se opavdavati nestašnim duhom učenika već potražiti pomoć naldelžnih organa kako bi se što prije zaustavilo delikventno ponašanje.
Nažalost velika istina jeste da takva maloljetna lica ne uspijevaju da završe čak ni osnovnu školu.
Organizovanje slobodnog vremena maloljetnika jeste bitan segment za razoj i rast budućeg odraslog čovjeka. Da ne dođe do neprihvatljivog ponašanja jer najveći broj krivičnih djela i drugih negativnih oblika se izvrše u slobodnom vremenu. Takodje i vršnjaci imaju uticaj na ličnost maloljetnika, jer kroz negativan uticaj vršnajaka roditelji mogu gubiti autoritet kod djeteta jer se ono pokušava prilagoditi vršnacima koji se neprihvatljivo ponašaju.
Maloljetnik može svoje slobodno vrijeme ispunjavati fizičkom aktivnošću, baviti se hobijem i tako neće imati vremena da se bavi kriminalnim aktivnostima. Jer često dolazi do vršnjačkog nasilja, konzumiranjem narkotika, alkohola pa čak i pod pritiskom grupe maloljetno lice ima veliki rizik da izvrši teško krivično djelo ubistvo ili samoubistvo.
• Najbitniji unutrašnji faktori koji se odnose na ličnost maloljetnika mogu biti:
Inteligencija, nasljeđe, motivi, nesigurnost, sklonost, navike, nivo odgovornosti i tolerancije kao i razni psihički poremećaji.
Sve ovo dovodi do nesigurnosti mladih u ostvarivanju ciljeva što stvara niže vrijednosti i vodi prema delikventnom ponašanju. Porast maloljetničke delikvencije zahtijeva brzu i efiksnu mjeru svih društvenih institucija kako bi se spriječilo i preveniralo dalje inficiranje jedne mlade osobe. To je pažnja svih nas pogotovo nadležnih organa koji se bave maloljetnicima jer činjenica je da se poremećaji u ponašanju jednog maloljetnika razvijaju postepeno od blagih manje ometajućih i obično manje primjetnih, prema težim opasnjim poremećajima.
Krivične sankcije koje se primjenjuju prema maloljetnicima:
• Vaspitne mjere ( sudski ukor, upućivanje u vaspitni centar, zavodske vaspitne mjere, upućivanje u vaspitnu ustanovu ili upućivanje u vaspitnopopravni dom, ustanovu za posebno liječenje i osposobljavanje, mejere bezbjednosti, oduzimanje predmeta, obavezno psihijatrisko liječenje, kazna maloljetničkog zatvora…).
• Alternativne mjere ( policijsko upozorenje, maloljetnički zatvor, vikend zatvor…)
Takodje što veća zaštita maloljetnika od pogubnih reakcija društva kao i da se traži odgovor na pitanje „šta je to što tjera jednog maloljetnika da pičini krivično djelo“. U tom slučaju društvo treba da se što više bavi mladima kao i niz konkrentih krivično pravnih i vankrivično pravnih mjera i aktivnosti. Roditelji, škola i društvo moraju voditi stalnu brigu, vaspitno djelovati i provoditi prevenciju od ranog djetinjstva. Dok organi MUP, tužilaštva i sudovi za maloljetnike vode računa o krivično pravim mjerama koje predstavljaju represivne mjere. Kao i obavezni stručni tim : socijalni radnik, socijalni pedagog, psiholog, terapeut i ostali.
Zato možemo svi da budemo podrška mladima i posvetimo im više pažnje, pozitivnim djelima kao i da što više dokažemo da smo „zdravo društvo“.
𝑨𝒖𝒕𝒐𝒓 𝒕𝒆𝒌𝒔𝒕𝒂 „Maloljetnička delikvencija“ 𝒋𝒆 𝒏𝒂𝒔𝒂 𝑨𝒅𝒆𝒍𝒊𝒔𝒂 𝑯𝒖𝒓𝒆𝒎𝒐𝒗𝒊𝒄, 𝒔𝒕𝒖𝒅𝒆𝒏𝒕 𝒅𝒓𝒖𝒈𝒆 𝒈𝒐𝒅𝒊𝒏𝒆, 𝒔𝒎𝒋𝒆𝒓 – 𝒌𝒓𝒊𝒎𝒊𝒏𝒐𝒍𝒐𝒈𝒊𝒋𝒂 𝒊 𝒔𝒐𝒄𝒊𝒋𝒂𝒍𝒏𝒊 𝒓𝒂𝒅
